Metalni materijali sa metalnim karakteristikama, koji se obično formiraju procesima legiranja (topljenje, mehaničko legiranje, sinterovanje, taloženje parom, itd.) dva ili više metalnih elemenata ili drugih nemetalnih elemenata na bazi metala, nazivaju se legure. Međutim, legure mogu sadržavati samo jedan metalni element, kao što je čelik. (Čelik je opći naziv za ferol legure sa sadržajem ugljika između 0.02 posto i 2.00 posto po masi)
Ovdje treba napomenuti da legura nije mješavina u općem konceptu, pa čak ni čista supstanca, kao što je jednofazna metalna intermetalna legura. Dodati elementi legure mogu formirati čvrste otopine, spojeve i generirati endotermne ili egzotermne reakcije, mijenjajući tako svojstva metalne matrice.
Formiranje legure često poboljšava svojstva elemenata elemenata, na primjer, čvrstoća čelika je veća od čvrstoće njegovog glavnog sastavnog elementa, željeza. Fizička svojstva legure, kao što su gustina, reaktivnost, Youngov modul, provodljivost i toplotna provodljivost, mogu biti slična osobinama sastavnih elemenata legure, ali vlačna čvrstoća i čvrstoća na smicanje legure se obično veoma razlikuju od sastavnih elemenata. To je zbog velike razlike između rasporeda atoma u legurama i u jednostavnim tvarima.
Mala količina nekog elementa može imati veliki uticaj na svojstva legure. Na primjer, nečistoće u feromagnetnim legurama mogu promijeniti svojstva legura.
Za razliku od čistih metala, većina legura nema fiksnu tačku topljenja. Kada je temperatura unutar raspona temperature topljenja, smjesa je u stanju koegzistencije čvrstog i tekućeg. Stoga se može reći da je tačka topljenja legure niža od one sastavnih metala. Vidi eutektička mješavina. Među uobičajenim legurama, mesing je legura bakra i cinka; Bronza je legura kalaja i bakra, koja se koristi za kipove, ukrase i crkvena zvona. Legure (kao što su legure nikla) se koriste u valutama nekih zemalja.










