Prvu rudu litijuma, litijum propusni feldspat (LiAlSi4O10), otkrili su Brazilci na švedskom ostrvu Ut ö 1890-ih. Kada se baci u vatru, emituje jak grimizni plamen. Johan August Arfvedson iz Stockholma ga je analizirao i zaključio da sadrži ranije nepoznate metale. Nazvao ga je litijum. Shvatio je da je to novi element alkalnog metala. Međutim, za razliku od natrijuma, nije se mogao razdvojiti elektrolizom. Godine 1821. William Brande je elektrolizirao malu količinu litijuma, ali to nije bilo dovoljno za eksperimente. Tek 1855. godine Robert Bunsen, njemački hemičar, i Augustus Matthiessen, britanski hemičar, dobili su litijum u rasutom stanju elektrolizom litijum hlorida. Engleska riječ za litijum dolazi od grčkog lithos, što znači "kamen". Prvi slog Lithosa se izgovara "Li". Budući da je metal, dodajte radikalni "Projekt" na lijevoj strani. Sadržaj litijuma u kori je mnogo manji od kalijuma i natrijuma [2], a njegovi spojevi su rijetki, što je neizbježan faktor da je litijum otkriven kasnije od kalijuma i natrijuma. Druge godine nakon otkrića litijuma, ponovo ga je analizirao i potvrdio francuski hemičar Vokland.
Litijum, atomski broj 3, atomske težine 6,941, je najlakši element alkalnog metala. Ime elementa dolazi iz grčkog, što izvorno znači "kamen". 1817. godine otkrio ga je švedski naučnik Avwecong analizirajući nalazište litijumskog feldspata. Glavni litijumski minerali u prirodi su spodumen, lepidolit, tremolit i fosforit. Litijum se može naći u ljudskim i životinjskim tijelima, zemljištu i mineralnoj vodi, kakao prahu, listovima duhana i morskim algama. Prirodni litijum ima dva izotopa: litijum-6 i litijum-7.
Metal litijum je srebrno beli laki metal; Tačka topljenja: 180.54 stepeni C, tačka ključanja: 1342 stepena C, gustina: 0.534 g/cm³, tvrdoća 0.6. Metalni litijum je rastvorljiv u tečnom amonijaku. Za razliku od drugih alkalnih metala, litijum sporo reaguje sa vodom na sobnoj temperaturi, ali može da reaguje sa azotom da formira crne kristale litijum nitrida. Slabo kisele soli litijuma su teško rastvorljive u vodi. Među hloridima alkalnih metala, samo je litijum hlorid lako rastvorljiv u organskim rastvaračima. Plamen hlapljive soli litijuma je tamnocrven, što se može koristiti za identifikaciju litijuma. Litijum se lako kombinuje sa kiseonikom, azotom, sumporom itd., i može se koristiti kao deoksidator u metalurškoj industriji. Litijum se takođe može koristiti kao komponenta legura na bazi olova i lakih legura kao što su berilijum, magnezijum i aluminijum. Litijum ima važnu primenu u industriji atomske energije.
U avgustu 2018., tim naučnih istraživanja predvođen Nacionalnom astronomskom opservatorijom Kineske akademije nauka pronašao je čudno nebesko tijelo koje se oslanja na veliki naučni uređaj LAMOST. Njegov sadržaj litijuma je oko 3000 puta veći od sličnih nebeskih tijela, a apsolutna količina litijuma je čak 4,51, što ga čini zvijezdom s najvećim obiljem litijuma poznatim čovječanstvu. Ovo važno astronomsko otkriće objavljeno je na internetu u međunarodnom naučnom časopisu Nature Astronomy u rano jutro 7. avgusta po pekinškom vremenu [1].










